KLUB CRVENIH CIPELA
Autor: Vedrana Marković, 17.07.2016.

Castellers de Barcelona


Oni su snažni i hrabri, a njihov uzbudljiv performans dio je svjetske baštine


Castell je performans u kojem tradicionalno u sklopu festivala sudionici zajedničkom snagom grade takozvane ljudske kule. Na tim festivalima, na mnogm mjestima širom Katalonije, sudionici pokušavaju izgraditi i rastaviti strukturu jednog tornja. Ova tradicija, prvi put dokumentirana 1712. godine, nastala je u blizini grada Tarragone. Tijekom 18. stoljeća proširila se i na druge gradove, no njezina popularnost snažno je porasla tek u posljednjih 50 godina.

Castell se smatra uspješnim kada su sve faze sastavljanja i rastavljanja kule obavljene bez prekida, kada su se svi članovi kule, Castellers, popeli na svoje mjesto, a osoba na samome vrhu kule podigla ruku s četiri prsta uspravno, u gesti koja simbolizira pruge na katalonskoj zastavi. Kako bi kula bila snažna, a njezini sudionici sigurni od ozljeda, potrebno je formirati snažnu bazu kule (pinya). Članovi pinye, uglavnom muškarci, djeluju kao neka vrsta „sigurnosne mreže“ koja će, u slučaju da dođe do urušavanja, ublažiti pad ljudi s visina.

Castellersi su najčešće odjeveni u bijele hlače, crni pojas, na glavi nose maramu, a košulje različitih boja pokazuje kojem timu castellers pripada. Crni pojas predstavlja najvažniji element, budući da podržava donji dio leđa, a koristi se i kao uporište ili rukohvati od strane drugih sudionika prilikom penjanja. Sudionici su najčešće bosi kako bi se smanjile ozljede prilikom penjanja, ali i radi lakšeg održavanja ravnoteže.

Njihov moto „Força, equilibri, valor i seny“ (snaga, balans, hrabrost i zdrav razum), suština je onoga što ti ljudi jesu. Nema promatrača koji ne zastane, poprati cijeli performans s podjednakom dozom divljenja i straha, te na kraju gromoglasnim pljeskom pozdravi ove hrabre i odvažne sudionike.

Godine 2010., castells su uvršteni na UNESCO-vu listu nematerijalne svjetske baštine.






Vedrana Marković

Vedrana Marković povjesničarka je umjetnosti i muzeologinja.

Strastveno voli Španjolsku u kojoj živi posljednjih godinu i pol dana, te sve što je s njom u vezi. Često i rado putuje i smatra da su putovanja jedan od najboljih načina upozavanja sebe i svijeta.

Teško odoljeva fantasy filmovima, krimi knjigama i indie glazbi. Luda je za trešnjama i jagodama, i jedino što joj fali u Barceloni je voćni čaj zbog kojeg povremeno odlazi u poljski dućan. U svemu ostalom, Španjolska ju je posve očarala.

Voli ljude, a što su različitiji, to su joj srcu draži.

Obožava mačke, a jedna je posve osvojila njeno srce.